Im sorry I cant be perfect

…life…

…odlazim sama iz škole…pozdravljajući usput dragog prijatelja…i krećem korak po korak…dolazim na već unaprijed isplanirana mjesta…obavim to što imam i krećem dalje…zalazim u kafić…sjednem i popijem…što već imam…i krećem stopama..dalje…hodam polako do autobusne stanice…i putem vidim..jedan za mene…dirljiv…i tužan prizor…

…There’s a woman crying out tonight

Her world has changed

She asks God why…

…vidim neku majku i suprugu…koja grli svog muža…dok on pritom drži njihovog malog preslatkog sina…žena užasno plače…suprug je jako grli…i daje joj podršku…dok mali dječak gleda plač vlastite majke…upita je nježnim i pomalo uplašenim glasom…mama a zašto plačeš?!…mama samo sagne glavu na muževo narječje i plače dalje…

…ja krećem dalje…i okrenem glavu…želeći vidjeti…što je…još uvijek isti prozor…isti jad…iste suze…u trenutku kad sam vidjela da žena plače…iz tko zna kojih razloga…a vjerojatno nekih koji su joj trenutno promijenili život…milim da je u pitanju smrt drage osobe…uglavnom toliko sam je htjela zagrlit…jer jednostavno mrzim kad ljudi plaču…jednostavno im želim udijelit samo jedan topao i snažan zagrljaj…i reći da će sve biti u redu…

…i tako razmišljajući o čemu je ta žena zapravo plakala…i ja sam se pomalo zamislila i upitala…zapitam se…o onom život-smrt….i pitam se kad će doći kod mene i pokucat mi na vrata…i znam…ili barem pretpostavljam….da ste je svi poželjeli…i više od jednom…priznajte…

…i sada ganuta…viđenim prizorom…ne želim to….jednostavno ne želim…toliko bih toga željela iskusiti…proživjeti…i doživjeti…znam da nije sve moguće…ali opet…snovi su uvijek tu…htjela bi zagrlit tolike ljude…koje zapravo ni ne poznam…ali vidim i osjećam da su dobre osobe…htjela bi biti potpora…htjela bi biti prijatelj…i dijeliti, koliko je to moguće savjete drugima…želim svim svojim prijateljima…biti onaj pravi prijatelj…i oni su zapravo ti zbog kojih ne želim odustat…i slomit se…želim biti jaka…jer znam…da im je potrebna podrška i rame za plakanje…

…i pitam se ponovno…što bi bilo…da mi recimo…upravo sada smrt zakuca na vrata…mislim da bi se jako kajala…ne iz razloga…grižnje savjesti…već zbog toga…jer nisam napravila sve ono što sam mogla, a nisam…kajala se jer sam suzama uzalud potratila vrijeme…požalila za sve one svađe i glupe riječi…i žalila jer nisam upoznala ljude koje sam htjela upoznati…a naravno i zbog toga jer nisam ostvarila sve svoje snove i ciljeve…

…i sad dok ležim u mraku…svoje sobe..na krevetu…i pišem na papir ovaj post…pitam se ponovno…da li sam ja uopće sretna?…imam li pravih razloga za to?…al znam da jesam…sretna sam…iako znam da svi mi uvijek težimo…i želimo…više…ponekad i nemoguće…jer nam ono što imamo…jednostavno nije dovoljno…pa da…sretna sam…imam…veliku obitelj…najbolje prijatelje..(neke s povlasticama ;):..svoju sobu…glazbu…i mislim da mi je to dovoljno….makar…priznajem..nisam uvijek strna..nasmiješena i zadovoljna…

..a ne znam….jednostavno se želim smijat…želim da se svijet smije…jer čemu uzalud liti suze…i čemu uzalud dići ruke od svega…kada i sami znamo da nije kraj…čemu?…kad ionako znamo da ćemo se prije ili poslije svi tome smijati…i žaliti…jer smo propustili…minute…sate…i dane…koje smo mogli provesti sa osmijehom na licu…

…Oh God can we win back

what we have lost…

…ali neće nam se vratiti…to vrijeme…neće…jer će onda biti prekasno…

…'Ako to možeš sanjati, možeš to i ostvariti'...

…'Ispunjavaj svoje snove, a ne tuđa očekivanja'…

…moja najdraža tri mota…;)

…uglavnom…ovaj post se odužio…pa ga prekidam..jer ne želim postat dosadna….

…želim vam vikend…pun smijeha…spontanih i neobjašnjivo glupih i smiješnih prizora i situacija…činite gluposti…zabavljajte se…upoznajte ljude…jednostavno činite nešto…što vas jednostavno tjera na smijeh….

… Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše drugih ljudi...

..budite svoji…jer ste barem onda sigurni da ne činite ništa loše…

…'Be yourself is all that you can do'….

…voli vas vaša… Girl In Shadow…

…i naravno…

…Be strong…Believe…

Objavio sorry u 25. svibanj 2007 17:50:00