...opet...tri točkice...
...hej ljudi...kod mene se ništa posebno ne događa...što bi trebali znati...znate..ustajanje..škola...kući... spavanje.. jednom rječju dosada...
...ne da mi se baš pisat..nešto dugo...al ću uskoro nešto malo duže...kad me inspiracija pukne...
...i evo jedna poruka za kraj...
..Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi...Izbrisati je, da ne boli...Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji...
...kissach...
...again...
'…Svijet kojeg želiš može biti osvojen. On postoji. On je stvaran.
On je moguć.
On je tvoj…'

...tri točkice...
..najdraži stihovi lutalice izgubljene duše..
…Da li nada uopće postoji ?…
'At this moment there are 6,470,818,671 people in the world. Some are running scared. Some are coming home. Some tell lies to make it through the day. Others are just not facing the truth. Some are evil men, at war with good. And some are good, struggling with evil. Six billion people in the world, six billion souls. And sometimes…all you need is one."
…i love walking in the rain, because
no one knows i'm crying…
…the worst way to miss someone is to
be sitting right beside them knowing
you can't have them…
…love is the slowest form of suicide…
…same shit…different day…
…i feel so…empty…inside…
…this is the end…
…you asked what was wrong and i smiled
and said…nothing…then i turned around
and i whispered…everything…
…have you ever felt so alone & nothing
make sense? Well that's how i feel right
now...i feel like i'm facing everything
by myself with nothing but…
...tears & a fake smile...
dark deadly kisses
..kratak post...
...ovo je bilo kratko javljanje uskoro će duži post...

...kisses...
…ne tako davno napisano..
...pitanje...kako si?....odgovaram...'ma ok, dobro sam'...lažan osmijeh i idem dalje...korak...dva...ljudi oko mene...svatko svoj…svatko ima svoj pokret...smijeh...zagrljaj...skakanje...pričanje...
okrenem se....moji prijatelji...valjda...malo dalje...djedovi i bakice uživaju u povjetarcu...malo dalje...mame i tate sa svojim sinovima i kćerkama...idila...nadam se...malo dalje..darkeri...volim ih...malo dalje šminkeri,...
njih i ne volim jako...zatim rockeri....punkeri...i svi ostali...
zamjećujem starke...marte..skatersice....super mi je to....
dredlovi...zakon...lica različita raspoloženja....osmijeh...plač...neki čudan
izraz...vidim svašta....vidim ljude...pokvarene...oni koji se prave da su mi prijatelji...oni koji si slični meni...dobre...osjećajne...sramežljive...svatko je svoj...hodam dalje...vidim ljude....za koje bi htjela da su mi frendovi...a oni si samo prolaznici....vidim nekog za kog bi htjela da je malo više od prijatelja...korak dalje..moji frendovi...pravi frendovi....gazim martama...u bus....opet promatram ljude...i idem kući...doma...u svoju sobu....u svoj svijet...samo moj svijet....dođem...palim comp...
stavim mjuzu...svoju mjuzu....skidam marte...i ulazim u krevet...idem u svoje snove...idiličan i savršen svijet....moj svijet.....budim se...gledam tv...mjuza još radi...idem dolje...natovarim nešto u usta...i brzim korakom opet u sobu...volim biti sama...samcata....skrivam se u
tami...sjenama...svojim crtežima....i glazbi...
bojim se izlaska...bojim se uživati....želim nekog i nešto što mi je nedostižno....samo se skrivam u suzama...u krevetu....želim da ljudi misle da uživam....da mi je super u životu...zadržavam suze u sebi....da me drugi ne vide...ne želim da me vide....prisjećam se prošlosti...suze silaze...prisjećam se svojih želja...opet suze..i tako u nedogled...sve dok ponovno ne zaspim i utonem u svoj svršen svijet....
a kad se probudim....sve će opet biti isto...ponovno proživim
takav dan...svaki dan pun nadanja..da ću jednom imati nekog...a taj...netko...love you...
...evo mene...
...ma ne znam šta da pišem...kad se ništa ne događa...ma uglavnom nadam se da ste dobro...
...i za kraj puštam vam par slikica...
...a sad vas pozdravljam...
..i šaljem vam jedan veliki kiss...
...jeste ga uhvatili??...:-)