...mislim da bi bio red od mene...da NAPOKON nešto i napišem...
...barem za one koji me čitaju...ako ih uopće još ima...
...uglavnom...ako ikog zanima...ja sam dobro..ljenčarim na sve strane...prejedam se čokoladom...gledam tv...i slušam mjuzu..
...ništa posebno i zanimljivo...
..ah ništ idem...
..ne da mi se nešt posebno pisat...
...al zato OBEĆAJEM...uskoro neki bolji post...samo da mene inspiracija pukne...
...pozz...
Od Ana/Yunie (Neregistriran) (Neregistriran), u 30. kolovoz 2007 23:30:00
Od Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u 8. rujan 2007 21:00:00
I will never let you fall
I'll stand up with you forever
I'll be there for you through it all
Even if saving you sends me to heaven
...Hvala...
=)
Od someone (Neregistriran) (Neregistriran), u 8. srpanj 2007 17:19:00
Od laura666 (Neregistriran) (Neregistriran), u 1. kolovoz 2007 14:38:00
…odlazim sama iz škole…pozdravljajući usput dragog prijatelja…i krećem korak po korak…dolazim na već unaprijed isplanirana mjesta…obavim to što imam i krećem dalje…zalazim u kafić…sjednem i popijem…što već imam…i krećem stopama..dalje…hodam polako do autobusne stanice…i putem vidim..jedan za mene…dirljiv…i tužan prizor…
…There’s a woman crying out tonight
Her world has changed
She asks God why…
…vidim neku majku i suprugu…koja grli svog muža…dok on pritom drži njihovog malog preslatkog sina…žena užasno plače…suprug je jako grli…i daje joj podršku…dok mali dječak gleda plač vlastite majke…upita je nježnim i pomalo uplašenim glasom…mama a zašto plačeš?!…mama samo sagne glavu na muževo narječje i plače dalje…
…ja krećem dalje…i okrenem glavu…želeći vidjeti…što je…još uvijek isti prozor…isti jad…iste suze…u trenutku kad sam vidjela da žena plače…iz tko zna kojih razloga…a vjerojatno nekih koji su joj trenutno promijenili život…milim da je u pitanju smrt drage osobe…uglavnom toliko sam je htjela zagrlit…jer jednostavno mrzim kad ljudi plaču…jednostavno im želim udijelit samo jedan topao i snažan zagrljaj…i reći da će sve biti u redu…
…i tako razmišljajući o čemu je ta žena zapravo plakala…i ja sam se pomalo zamislila i upitala…zapitam se…o onom život-smrt….i pitam se kad će doći kod mene i pokucat mi na vrata…i znam…ili barem pretpostavljam….da ste je svi poželjeli…i više od jednom…priznajte…
…i sada ganuta…viđenim prizorom…ne želim to….jednostavno ne želim…toliko bih toga željela iskusiti…proživjeti…i doživjeti…znam da nije sve moguće…ali opet…snovi su uvijek tu…htjela bi zagrlit tolike ljude…koje zapravo ni ne poznam…ali vidim i osjećam da su dobre osobe…htjela bi biti potpora…htjela bi biti prijatelj…i dijeliti, koliko je to moguće savjete drugima…želim svim svojim prijateljima…biti onaj pravi prijatelj…i oni su zapravo ti zbog kojih ne želim odustat…i slomit se…želim biti jaka…jer znam…da im je potrebna podrška i rame za plakanje…
…i pitam se ponovno…što bi bilo…da mi recimo…upravo sada smrt zakuca na vrata…mislim da bi se jako kajala…ne iz razloga…grižnje savjesti…već zbog toga…jer nisam napravila sve ono što sam mogla, a nisam…kajala se jer sam suzama uzalud potratila vrijeme…požalila za sve one svađe i glupe riječi…i žalila jer nisam upoznala ljude koje sam htjela upoznati…a naravno i zbog toga jer nisam ostvarila sve svoje snove i ciljeve…
…i sad dok ležim u mraku…svoje sobe..na krevetu…i pišem na papir ovaj post…pitam se ponovno…da li sam ja uopće sretna?…imam li pravih razloga za to?…al znam da jesam…sretna sam…iako znam da svi mi uvijek težimo…i želimo…više…ponekad i nemoguće…jer nam ono što imamo…jednostavno nije dovoljno…pa da…sretna sam…imam…veliku obitelj…najbolje prijatelje..(neke s povlasticama ;):..svoju sobu…glazbu…i mislim da mi je to dovoljno….makar…priznajem..nisam uvijek strna..nasmiješena i zadovoljna…
..a ne znam….jednostavno se želim smijat…želim da se svijet smije…jer čemu uzalud liti suze…i čemu uzalud dići ruke od svega…kada i sami znamo da nije kraj…čemu?…kad ionako znamo da ćemo se prije ili poslije svi tome smijati…i žaliti…jer smo propustili…minute…sate…i dane…koje smo mogli provesti sa osmijehom na licu…
…Oh God can we win back
what we have lost…
…ali neće nam se vratiti…to vrijeme…neće…jer će onda biti prekasno…
…'Ako to možeš sanjati, možeš to i ostvariti'...
…'Ispunjavaj svoje snove, a ne tuđa očekivanja'…
…moja najdraža tri mota…;)
…uglavnom…ovaj post se odužio…pa ga prekidam..jer ne želim postat dosadna….
…želim vam vikend…pun smijeha…spontanih i neobjašnjivo glupih i smiješnih prizora i situacija…činite gluposti…zabavljajte se…upoznajte ljude…jednostavno činite nešto…što vas jednostavno tjera na smijeh….
… Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše drugih ljudi...
..budite svoji…jer ste barem onda sigurni da ne činite ništa loše…
…'Be yourself is all that you can do'….
…voli vas vaša… Girl In Shadow…
…i naravno…
…Be strong…Believe…
Od Desert Rose (Neregistriran) (Neregistriran), u 25. svibanj 2007 21:55:00
Od Ana/Yunie (Neregistriran) (Neregistriran), u 26. svibanj 2007 23:42:00
Od lucak, u 9. lipanj 2007 16:57:00
...uglavnom...zadnja dva posta su mi malo debilna....pa sam ih izbrisala...
ionako niste doblili neku korisnu informaciju...
...nego...ja sam dobro valjda?!...razlog zadnjeg napisanog posta...da me strah...
bila sam zapravo ja...da malo čudno zvuči...
...al mislila sam...da sam full bolesna...al dobro...nisam tolko jako...no ipak moram
na operaciju...ništa strašno...osim što neću neko
vrijeme moć normalno hodat...;(...al dobro...samo da ja izvučem živu glavu...;)...
šta se ostalog tiče...pa sve je monotono...škola(dosada)...
..učenje(ubijanje)...jedenje(kalorije)...i tako svaki dan...al opet...ima i tu netko...;)...
al uglavnom...još se ja i dobro držim naprema onom što me sve čeka...;)
pozz ljudi...
..do tipkanja...
Od Ana (Neregistriran) (Neregistriran), u 18. svibanj 2007 22:57:00
...razmišljam...onak...mogao bi pasti i novi post...al nemam inspiracije već duže vrijeme....nadam se da me nije u postunosti zaboravila...uglavnom kod mene ništa novog...
...a sad gibam...učit latinski...oni koji idu u gimnaziju...znaju o čemu pričam....
...onak...ubi me...na sam spomen tog latinskog...
...uglavnom uživajte mi ljudovi....
...jedva čekam ovaj produženi vikend....hmmmm....subota...nedjelja...ponedjeljak...i utorak...jedva čekam...njami....;)
...A §aD §Tvarn¤ iDeM...
...mislim da će dark angel 7...već ludi... nakon šta ostavi ovdje komentar....uvijek ide na moj 'predobar' blog...i razočara se jer nema novog posta...al evo ga ljube...novi post...sad skači po sobi od sreće...;)
...uglavnom bio je ovo jedan supač vikend...bila sam na svadbi od svoje sestrične...još jedne u nizu...od mnogo njih...;)....i uglavnom bilo je dobro...;)...i tako puno dobre klope...pića...soka...i torte...kolači...ajme kalorija...i još brdo toga....
...i tako prošla ponoć....i ja navršila 16...jeee....pa i to napokon...no sve u svemu...mi tako nazdravili....sa čime drugim nego sa JEGEROM....[piće]....ajme obožavam ga...živim za njega..;)....i tako malo po malo i išli...kući...točnije do druge sestrične na spavanje...i tak malo mi pričale....al više nismo mogle gledat pa smo išle....spavat....i tak spavale...i treba ić doma...al meni se nije dalo za ništ...mislim sutra je škola....a nju MRZIM.....doslovce...
...ah...uglavnom...bio je ovo lijep rođendan...lijepa svadba...dobri komadi...ali i punooo dobivenih kalorija...
...ljudi moji...uživajte...jer ja jedva hodam po nogama...sve me boli......e sad ne znam dal da se smijem il da se plačem...;|...
i za kraj...moji voljeni stihovi....
...I've been watching
I've been waiting
In the shadows all my time
I've been searching
I've been living
For tomorrows all my life...
...P¤ZdRaW...
...K!§§...
...slušajući voljene The Rasmuse...potaknuta sam napisat neki post i o njima...ne puno...al opet nešto...
...ne znam ni kad sam ih uopće počela slušat..prije dvije godine otprilike...obožavam ih..i ne znam baš puno ljudi koji ih slušaju...al ok...svatko voli svoju vrstu glazbe ne?....
...uglavnom...čitala sam puno o njima...možda i ne dovoljno...al baš sam danas listala neke starije časopise koji imam u sobi...i tako naišla na intervju...sa Lauriem....pjevačem Rasmusa....
napisat ću vam nekoliko izjava sa kojim se potpuno slažem...al i nalazim...
× 'Mislim da ima vrlo malo glazbenika koji progovaraju o onome što stvarno osjećaju. Više je onih koji svijet oslikavaju ružičastim bojama kako bi pridobili fanove. Isfuravaju neku nepostojeću iluziju u kojoj je sve dobro i sve super. OK, možda je nekima svijet uistinu ružičast. No moji dečki i ja ne vidimo ga takvim. Za nas je svijet prilično otužno mjesto koje ne nudi puno, ali za koje se ipak vrijedi boriti. Doduše, često pjevam i o smrti, ali ne o onoj fizičkoj, nego o smrti jednog osjećaja i tome koliko golemu prazninu u čovjeku može ostaviti njegov nestanak.'
-lijepa izjava, ali i istinita....
× 'Ako mogu birati radije bi bio povučen nego prepotentna i napuhana budala.'
-u tome sam se našla potpuno...jer sam doista povučena osoba...
....joj baš ih volim...obožavam...želja mi je jednom bit na njihovom koncertu...velika želja...obožavam njihove dark tekstove...u kojima govore....o tamnim stranama života...
...no neću više o njima...dosta...je...da vas ne zamaram previše....
...lijep pozdrav svima...
"Dear Mr. President"
Dear Mr. President,
Come take a walk with me.
Let's pretend we're just two people and
You're not better than me.
I'd like to ask you some questions if we can speak honestly.
What do you feel when you see all the homeless on the street?
Who do you pray for at night before you go to sleep?
What do you feel when you look in the mirror?
Are you proud?
How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye
And tell me why?
Dear Mr. President,
Were you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
How can you say
No child is left behind?
We're not dumb and we're not blind.
They're all sitting in your cells
While you pave the road to hell.
What kind of father would take his own daughter's rights away?
And what kind of father might hate his own daughter if she were gay?
I can only imagine what the first lady has to say
You've come a long way from whiskey and cocaine.
How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye?
Let me tell you 'bout hard work
Minimum wage with a baby on the way
Let me tell you 'bout hard work
Rebuilding your house after the bombs took them away
Let me tell you 'bout hard work
Building a bed out of a cardboard box
Let me tell you 'bout hard work
Hard work
Hard work
You don't know nothing 'bout hard work
Hard work
Hard work
Oh
How do you sleep at night?
How do you walk with your head held high?
Dear Mr. President,
You'd never take a walk with me.
Would you?
...želim vam ugodan vikend...uživajte...
Od laney, u 7. travanj 2007 8:46:00
Od heartbrokenagain (Neregistriran) (Neregistriran), u 7. travanj 2007 11:02:00
...hej ljudi...kod mene se ništa posebno ne događa...što bi trebali znati...znate..ustajanje..škola...kući... spavanje.. jednom rječju dosada...
...ne da mi se baš pisat..nešto dugo...al ću uskoro nešto malo duže...kad me inspiracija pukne...
...i evo jedna poruka za kraj...
..Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi...Izbrisati je, da ne boli...Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji...
...kissach...
Od free love (Neregistriran) (Neregistriran), u 1. travanj 2007 17:49:00
'…Svijet kojeg želiš može biti osvojen. On postoji. On je stvaran.
On je moguć.
On je tvoj…'